POREZ NA BUDALE
Zašto jednostavno Vlada ne uvede novi porez koji bi se zvao „Porez na budale“?
Zašto jednostavno Vlada ne uvede novi porez koji bi se zvao „Porez na budale“?
Nakon Linićevog neuspjelog koketiranja s porezom na nekretnine, povećavanja PDV-a na 25% (nakon Mađarske i Islanda 3. najviši na svijetu), ukidanja nultih stopa PDV-a, provođenja fiskalizacije bez adekvatne pripreme te najave još jednog nameta – novi oblik TV pristojbe – koji je u biti ništa drugo nego porez – glavarina s mogućnosti oslobođenja (privremenog) postavlja se pitanje: Zašto jednostavno Vlada ne uvede novi porez koji bi se zvao „Porez na budale“?
Visina tog poreza ovisila bi o trenutnim potrebama vladajuće garniture. Obzirom da u Vladi očigledno smatraju da u hrvatskoj ima mnogo budala i onih koji se tako osjećaju jer su glasajući za Kukuriku koaliciju očekivali promjene na bolje u svojim životima.
Porez bi imao vrlo široku bazu, a mogao bi se nametnuti svakom tko se protiv njega dovoljno oštro ne pobuni, a i tada – budimo realni – obzirom da se radi o Hrvatskoj, moglo bi se vrlo lako obračunati s tom šačicom buntovnika, kako ih je bivši ministar unutarnjih poslova volio nazivati, Indijancima.
Jedno vrijeme je Hrvatska bila br. 1 u svijetu po nečemu, i to po visini poreznog opterećenja – za vrijeme famoznog harača, a sada je nažalost tek za dlaku ispod tog dostignuća. Uvođenjem „poreza na budale“ Vlada bi ponovno mogla vratiti Hrvatsku na fiskalnu kartu svijeta i to jer bi napokon nazvali stvari svojim imenom.
U razvikanom Planu 21 prije samo godinu dana sadašnji vlastodršci su se šepurili kako su sigurnost, solidarnost, ravnopravnost, pravednost i napredak svih hrvatskih građana temeljni ciljevi i načela na kojima koalicija gradi svoju politiku.
Pitanje je gdje se tu nalazi oporezivanje svega mogućeg do krajnjih granica bez ikakve koordinacije i pripreme. Nakon godinu dana, nezaposlenost se približava magičnoj brojci od 400.000.
Rasprodaje se sve što se može prodati i za to se upotrebljavaju zanimljivi nazivi poput „monetizacije“ (pretvaranje imovine u gotov novac – nije li to prodaja?). Poduzetnička klima je takva se nitko zapravo ni ne želi početi baviti s nečim jer je osuđen na propast.
Nestabilnim i promjenjivim prije svega fiskalnim, a i drugim propisima odbijaju se strani investitori. Mladi se okupljaju u grupe radi iseljavanja. Na Markovom trgu otvaraju sezonu skijanja – a građani šutke sve trpe. E, pa spremni smo i za porez na budale.
Akcija mladih