NOVI SREDNJI VIJEK

  Kao mlade osobe u ovoj zemlji, koje u redovima svoje stranke podjednako drže do vjernika, kao i do agnostika i ateista, držeći se samo one maksime: čovjek je čovjek, bio bijel ili crn, osjećamo se dužni progovoriti o skorašnjoj božićnoj čestici hrvatskim roditeljima – pamfletu hrvatske biskupske konferencije.

  Kao mlade osobe u ovoj zemlji, koje u redovima svoje stranke podjednako drže do vjernika, kao i do agnostika i ateista, držeći se samo one maksime: čovjek je čovjek, bio bijel ili crn, osjećamo se dužni progovoriti o skorašnjoj božićnoj čestici hrvatskim roditeljima – pamfletu hrvatske biskupske konferencije.

  Iskreno držimo do svakog konstruktivnog mišljenja, kad ima svoju svrhu, ali ne i onog kad je u službi dogmi i uvjerenja koje svoje korijene vuku iz srednjeg vijeka, a ne modernog doba koje sa sobom nosi sve nove probleme za djecu današnjice.

   Većina sprovedenih dosadašnjih anketa pokazuje slične rezultate: da je do 20 posto četrnaestogodišnjaka već stupilo u spolne odnose, većina doživljava svoj ”prvi put” između petnaeste i sedamnaeste, što podjednako vrijedi za djevojke i mladiće. Ono što čini najtamniju stranu ovih anketa što djevojke rijetko odlaze na ginekološke preglede, a trideset posto njih ne namjerava niti otići. Skoro polovina maloljetničke populacije ne poznaje zaštitna sredstva, njih trećina lagalo bi svom partneru o postojanju spolne bolesti,  a svega desetak posto spolno aktivnih bi se testiralo na neku spolnu bolest.

   Ono što dalje tjera na razmišljanje je podatak da ”@ generacije” ili informatički pismena djeca se većinom izjašnjavaju da na internetu uče o svemu pa tako i o seksu. Činjenica je da su tako izloženi i netočnim informacijama, pornografiji i raznim lošim utjecajima. Trebamo li dopustiti da im on bude jedini izvor informacija ili pokušati doprijeti do njih i kroz sustav školstva?

  Čitajući pamflet hrvatske biskupske konferencije, možemo i dalje primijetiti onu istu opsesiju ”istočnim grijehom” koja crkvu prati kroz stoljeća, naročito za vrijeme srednjeg vijeka (”mračno doba”) kad je seksualnost smatrana grijehom, a seks pukom svrhom reprodukcije, koji se smio prakticirati samo u braku, pojedinim danima i samo u jednoj pozi. Nije ni čudo što su svi svetci iz tog vremena redovito bili djevičanski netaknuti i zakleti na celibat. To je bilo doba kada su ljudi mislili da je svijet ravna ploča, a ljudi poput Nikole Kopernika i Giordana Bruna, bili mučeni i spaljivani.

  Ne možemo ne spomenuti pojavu spolnosti onako kako ju je zamislio onaj, čiji su navodni baštinici na zemlji između svih nas i članovi HBK. – BOG.

 U Bibliji na samom početku u knjizi postanak (geneza) prvi put se spominje spolnost:

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

na sliku Božju on ga stvori;

muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im:

‘Plodite se i množite’.”

  Pametnomu dosta. Je li to možda stav posve suprotan prosječnom ”hrvatskom narodnom biću”? Ili na samom početku biblije piše o nekom susprezanju ili celibatu?

  Nadalje pamflet navodi ono isto Licemjerje naših prelata, koje nije imalo ništa protiv dok je Fra Duka bio zastupnik HDZ u saboru, ali je imalo protiv don Vinka Grubišića.

  Njihov navod da je predmet zdravstveno odgoj uveden u nastavu bez javne rasprave i bez stručne rasprave s kojim se moramo složiti – trebalo je više vremena da se doradi jedan ovako složeni predmet. Ali ne sjećamo se da je itko tražio javnu raspravu oko uvođenja vjeronauka u škole, a još nam je manje jasan princip po kojem plaća za vjeroučitelje stiže iz državnog proračuna, a škole ne odlučuju o njihovim zapošljavanju i otkazu jer su vjeroučitelji crkvena svojina.

  Ako nas pozivaju da se založimo za istinske vrednote , kako bi ih kao roditelji prenijeli svojoj djeci, Zašto ne ustaju i protestiraju protiv skupih kredita za stanove koje otplaćujemo, za sve manja prava radnika, sve više otkaza i nesigurne egzistencije koja za posljedicu ima najviše odraza ne generacije koje tek dolaze, a čiji roditelji u brizi za svakodnevnu egzistenciju često zanemaruju svoju djecu pa o spolnosti uče s interneta. Ili brige običnog čovjeka izgledaju daleke iz luksuzne palače Hrvatske biskupske konferencije?

  Spolnost u čovjeka nije ništa novo. Ali ispravna upotreba vlastitog tijela uz svijest i znanje o spolnost i seksu nije baš toliko staro. 1948 izlazi djelo ”Spolno ponašanje ljudskog mužjaka”, a 1953 ”Spolno ponašanje ljudske ženke” autora Alfred Kinsey-a s kojom počinje razvoj seksologije kao znanstvene discipline.

  Moralisti su ga napadali zbog toga što je javno progovorio o tabuima, jer je jednako tretirao sve manifestacije spolnosti ne praveći razliku između “prirodnog” i “neprirodnog”, dozvoljivog i zabranjenog, i također zbog toga što je seksualni užitak tretirao kao nešto što je posve normalno i poželjno i nešto oko čega se vrijedi potruditi, obrazovati i vježbati, nasuprot tradiciji kršćanske civilizacije u kojoj se seksualnost jedva tolerira, samo u braku i samo u “misionarskom” položaju.

  Da nije bilo tog čovjeka vjerojatno bi još i danas pričali o ”pčelicama i cvijeću” i blago se rumenili na spomen riječi seks.

  Danas su drukčija vremena i seks je ušao u opću upotrebu, sa svim svojim oblicima, pozama i devijacijama. Taj proces je nezaustavljiv. Pogledajte naše kioske za prodaju novina, reklame i filmove na televizijama, upotrebu ”spolnih organa” u psovkama i sličnom.

  I zapitajte se: je li bolje da djeca uče u školi o spolnosti preko programa na koji možemo utjecati kao društvo u cjelini, ili da su prepuštena sami sebi, ili ljudima koji im možda govore: ”Curo, kad odrasteš, bit ćeš bolestan i peder.”

Akcija mladih