Loše odluke gradske vlasti u Opatiji

  Ova gradska vlast cijelo vrijeme bavila se rasprodajom naše, zajedničke imovine. Inkasiralo se cca. 30 milijuna kuna. A za svaku stvar koja se planira graditi podižu se krediti i zadužuju se generacije Opatijaca.

    Jan Bernd Urban, Nikica Pažin, Rudolf Juretić i Tomislav Lesinger

  Ova gradska vlast cijelo vrijeme bavila se rasprodajom naše, zajedničke imovine. Inkasiralo se cca. 30 milijuna kuna. A za svaku stvar koja se planira graditi podižu se krediti i zadužuju se generacije Opatijaca.

    Jan Bernd Urban, Nikica Pažin, Rudolf Juretić i Tomislav Lesinger

  Ovim putem postavljamo pitanje na što se potrošilo 30 milijuna kuna ‘živog novca’. Odgovor nemamo niti ćemo ga imati od Dujmića i njegovih sljedbenika. A što smo mogli napraviti za 30 milijuna kuna. Prvenstveno kupiti nove nekretnine i stvoriti nove vrijednosti. Tvornica ribljih konzervi u IKI (nova radna mjesta), kupovina odmarališta INA (razvoj Učke, ali i sportske turističke ponuda), kupovina zgrade Kvarner expressa ili pak rješavanje garaže na Slatini. Također mogli smo urediti Lido, izgraditi kupalište na Črnikovici, riješiti problem parkinga. To su stvari na koje se treba trošiti novac od prodaje naše imovine. Ostalo je nedopustivo. 

 Nedavni početak rekonstrukcije benzinske pumpe na Slatini bio je povod za sazivanje ove tiskovne konferencije. Pozdravljamo svako novo ulaganje u naš grad pogotovo kada se radi o podizanju kvalitete usluga za naše sugrađane, ali i za goste. No, pozicija benzinske pumpe na Slatini naprosto je nedopustiva, a gradska vlast nije učinila ništa da dogovori izmještanje na novu poziciju. Naime, teren na kojem se nalazi pumpa je u privatnom vlasništvu, stoga je trebalo ponuditi neko alternativno rješenje vlasnicima, a ne trenirati strogoću i bahatiti se. Podsjećamo da je aktualna gradska vlast jedino mjesto, predviđeno prostornim planom, za tu namjenu dodijelila drugoj tvrtci., Inkasirala je veliki novac, no ruglo je ostalo na Slatini. Umjesto da su iskoristili mogućnost i zamijenili terene te riješili problem, ovako su ostavili gorući problem a novac spiskali. Tako se ponaša neodgovorna i bahata vlast, a našim dolaskom na vlast takvo ponašanje se neće prakticirati niti dopuštati. Opatijci i njihovi gosti zaslužuju potpuno drugačiju koncepciju Slatine koja će im služiti na ponos, a ne biti črna maća grada.

 KUPALIŠTE LIDO

 Ono što rastužuje većinu Opatijaca, a ujedno i nas je davanje Lida u koncesiju privatnom kapitalu. Naravno da nismo protiv ulaganja novca u naš grad, ali stvari moraju biti daleko povoljnije za lokalno stanovništvo. Nejavljanjem na natječaj za koncesiju na plažu Lidu dobivamo novu Medveju. – a ulaz na kupalište za domaće stanovništvo biti će vjerojatno ograničen ili skupo naplaćen. Da smo imali priliku koncesiju bi imao Grad, a pod koncesionari bi igrali prema pravilima Grada i željama stanovnika. Što znači da bi mogli definirati i donositi sve odluke vezane uz korištenje i gospodarenje samom plažom. Ova katastrofalna odluka gradske vlast povlači pitanje – pogodovanja. Jer tko bolje od gradonačelnika Dujmića može znati koliki novac nosi koncesija za razne djelatnosti na plaži.

GRADONAČELNIK I EVANGELIČKA CRKVA

 Evangelička crkva, Protestanti, Martin Luther, Matthias Flacius Illyricus, Reformacija i slični pojmovi svakako nisu osobito popularna materija na našim  izrazito rimokatoličkim prostorima, no turizam i njegove sastavnice to svakako jesu.

  Turizam i kulturna dobra toliko su povezani da teoretičari turizma kao pojave jasno izdvajaju tzv. kulturni turizam kao zasebnu kategoriju. Naš grad se rado predstavlja kao turistička destinacija izrazito bogata kulturnim dobrima. Kompleks evangeličke crkve na Puna Kolovi svakako je jedan od opatijskih bisera. Izgrađen zbog potreba turista, taj je kompleks kao cijelina proživio Austro-Ugarsku, Italiju, Jugoslaviju da bi svoj kraj kao jedinstvena cijelina doživio upravo u našoj Hrvatskoj!

  Svaka civilizirana država svjesna je vrijednosti i važnosti kulturnih dobara na svom teritoriju. Znajući istovremeno koliko štete kulturnim dobrima mogu nanjeti ljudska glupost, pohlepa, privatni interesi, neobrazovanost i druge ″vrline″ njenih stanovnika, države donose niz zakonskih propisa kojima se ta kulturna dobra stavljaju pod zaštitu.

  Pravo prokupa pri svim kupoprodajnim situacijama, ako je u pitanju neko kulturno dobro. Kulturna dobra često su predmet kojekakvih trapula i stoga zakon nalaže da se svako kulturno dobro prvo mora ponuditi na otkup društvenoj zajednici u formi institucija kao što su grad, općina, županija ili država. Smisao tog zakona je prvenstveno alarmiranje nadležnih organa da se s nekim kulturnim dobrom nešto događa. Stvar je dakako stručne procijene nadležnih organa ili nadležnih institucija da pažljivo analiziraju svaki pojedini slučaj. U manjim sredinama, zbog oskudice u relevantnim stručnjacima, dobar je običaj konzultiranja odgovarajućih institucija poput Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika, ministarstva kulture i sličnog, kako bi se izbjeglo donošenje nakaradne odluke u nekom danom slučaju.

 U Opatiji je na prodaju bio pastoralni dom ( kuća za župnika ) i 2/3 vrta većeg od 3000 m2. Ako crkva kao institucija nešto prodaje, to je u najmanju ruku čudnovato, obzirom na njen brižan odnos prema svojoj imovini. Ako ta ista crkva nešto prodaje za bagatelnu cijenu, a ona je u ovom slučaju bila 300.000 eura, onda tu nešto nije čudnovato već smrdi doslovce do neba. Da nema zabune: Grad Opatija je na Punta kolovi na lošijoj poziciji zemljište prodao po cijeni od 400 – 500 eura. Ponuđeno je više od 2000 m2 pa je samo zemljište vrijedno oko 1000000 ( jedan milion) eura. Solidna stambena zgrada sa 200 m2 valjda je uzgredni poklon s neba. Za taj novac takova nekretnina se ne prodaje a da pri tome netko ne misli o prvoaprilskoj šali, nekakvoj dubiozi i slično. Upravo zato

Zakonodavac je predvidio da se stvari moraju držati pod kontrolom.

Do kupoprodajnog ugovora je došlo jer je naš gradonačelnik, gospodin Ivo Dujmić, samostalno odlučio da Grad nema interesa za tom nekretninom i točka.

A pitam se ZAŠTO? Ne želim povjerovati da je u pitanju sumnjiva rabota?

  Naravno da je u međuvremenu došlo do skandala koji još i nije zapljusnuo našu Opatiju. Pravi vlasnici pokrenuli su spor za poništenje tog kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopila neka novokomponirana evangelička opatijska crkva!

  Nije svrha ovog teksta da ulazi u niz pravnih stanovišta o čitavom slučaju, već nam se nameću sljedeća pitanja:

 Koje je nadležne institucije naš gradonačenik, gospodin Ivo Dujmić konzultirao, kako bi donio ispravnu, civiliziranu i svestrano prihvatljivu odluku?

Zašto nije Grad koristio svoje pravo prvokupa i time osigurao sebi i drugim zainteresiranim strankama nužan predah do konačnog rješenja čitavog slučaja?

Je li gradonačelnik uopće svjestan ogromne blamaže koju nam je svima skupa nanio svojim pasivnim stavom u tom slučaju?

Tko daje pravo gradonačelniku da bez nužnih konzultacija donosi odluke kojima se nepopravljivo uništava cjelina kulturnog dobra na području grada na čijem je čelu?

Što će se reći fondaciji Gustav Adolf Werk koja godinama prikuplja sredstva za obnovu evangeličke crkve u Opatiji?

Kakav je to grad koji nema 300.000 eura da njima spriječi ovu bruku koja je tek u dolasku i o kojoj se već naveliko priča u evangeličkim krugovima širom Evrope?

Kakav je to predsjednik Turističke zajednice grada Opatije, koji je svojom pasivnošću i totalnom nezainteresiranošću omogućio sklapanje tog nemogućeg kupoprodajnog ugovora kojim u privatne ruke prelazi dio kulturnog dobra? ( gradonačelnik je istovremeno i predsjednik TZG-a).

Kakvu ćemo priču pričati našim turistima evangeličke vjeroispovijesti, kad nas upitaju kakova je to lakrdija od crkve bez pastoralnog doma?