Hrvatska zemlja sluga: Umjesto visokoobrazovanih kadrova, za Europu ćemo školovati sluge
Tinta na potpisu zakona o „poticajnom volontiranju“ još se nije ni osušila, a već stiže druga faza povratka u robovlasništvo.
Tinta na potpisu zakona o „poticajnom volontiranju“ još se nije ni osušila, a već stiže druga faza povratka u robovlasništvo.
Agilni ministar Mrsić ponovno nas je iznenadio nečime što nas kao mlade ljude okrenute budućnosti prije svega žalosti. Kaže ministar da „obrazovati ljude za zanimanja koja su kod nas nezapošljiva nije pošteno ni prema mladima, ni prema njihovim roditeljima, a nije dobro ni za gospodarstvo i državu“. I kao loš primjer istaknuti su, ni manje ni više nego informatičari! Hrvatskoj kao turističkoj zemlji nedostaje kuhara i konobara, pa informatičari koji ne mogu pronaći posao u struci rade upravo na tim poslovima. Informatika je simbol modernog razvijenog društva i mi imamo već školovan kadar koji jedva čeka da „padnu granice“ kako bi svoje znanje unovčili na Zapadu.
A što radi Ministarstvo rada? Umjesto da osmišljava strategiju privlačenja investicija i otvaranja visoko plaćenih i traženih radnih mjesta i reklamira stranim investitorima broj obrazovanih informatičara, ono im poručuje da za njih ovdje nema mjesta! „Na nama je da im povećamo mogućnost zapošljavanja kod kuće“ kaže ministar. Dakle, informatičari i inženjeri, sretan Vam put u Europu, a vi hrvatski osnovnoškolci svi u konobare i kuhare! Doista žalosno.
Naravno da Hrvatskoj konačno treba strategija obrazovanja i da se mora postići ravnoteža između želja i potreba društva, ali ne tako da se kvalitetne ljude praktički tjera iz Hrvatske. Nije problem nedostatka konobara i kuhara u tome što Hrvati ne vole ta zanimanja nego u tome što ih poslodavci ne cijene! Školovan i iskusan konobar svjetlosnim godinama je ispred informatičara koji ga zamjenjuje, ali što mu to vrijedi kad je i on potplaćen i tretiran kao da mu posao ništa ne vrijedi, već brojne hotelske kuće konstantno rotiraju studente i pripravnike, a ostale drže na određeno uz nezaobilazan otkaz prije nego isteknu tri godine. Gospodine ministre. Svaka Vam čast na tome što ste se uhvatili problema strategije obrazovanja i zapošljavanja. To nam je svakako potrebno. Ali ne zaboravite da je Vaš posao uvesti reda među poslodavcima koji koriste svaku rupu u zakonu i svaku nedorečenost kako bi na uštrb mladih ljudi srezali troškove.
Mislite li da pretjerujemo? Pitajte opatijske studente turizma i menadžmenta. Njima je uvedena obavezna „stručna“ praksa u opatijskim i riječkim hotelima. Znate li što spada u „stručni“ opis posla visoko kvalificiranog hotelijerskog djelatnika, jednog budućeg menadžera? Citiramo: „čiste četkicom za zube otvor od lifta ili metu parking hotela i sakupljaju golublja perja i rade slične poslove koji se u hotelima nisu radili mjesecima!“ I to nije sve! Za privilegiju čišćenja, da prostite, golubljih govana, moraju si sami platiti prijevoz, marendu i liječnički, a samo je Liburnija Riviera Hoteli predvidjela naknadu od čak tri kune (slovima: TRI) po satu, odnosno 360kn za 120 sati prakse. Ostali hoteli uključeni u program naučiti će buduće direktore i šefove recepcije kako koristiti četkicu za zube kao sredstvo za čišćenje bez i te mizerne naknade. Mislite li da će im biti od velike pomoći tako stečeni staž prilikom budućih prijava za posao u menadžmentu?
Prestanite uništavati snove djeci koja žele svoju kreativnost ispoljavati u radu s kompjuterima, već se pobrinite za to da poslodavci počnu cijeniti školovane konobare, pa će se Hrvati početi i upisivati u ugostiteljske škole. Isto, naravno, vrijedi i za sva ostala zanimanja. A dokle god budete podržavali uvjete u kojima gazde mogu stipendijama i subvencijama dolaziti do prejeftine ili besplatne radne snage, dotad će svi uspješni i kvalitetni, i konobar i programer, svoju sreću tražiti vani. Ili mislite i svojoj djeci već sada odrediti kojim se zanimanjima trebaju baviti? Hoćete li i ih pustiti da traže svoj put i budu što god žele u Hrvatskoj ili ćete ih natjerati da budu konobari i kuhari.