Bože, oprosti im, ne znaju što rade…
Zaključak koji se sam nameće je da je ili ova vlada toliko nesposobna da jadna ni sama ne zna što radi, ili ministar Linić svjesno pokušava otežati poslovanje preostalim obrtnicima kako bi nekom svom otvorio mjesta na tržištu.
Zaključak koji se sam nameće je da je ili ova vlada toliko nesposobna da jadna ni sama ne zna što radi, ili ministar Linić svjesno pokušava otežati poslovanje preostalim obrtnicima kako bi nekom svom otvorio mjesta na tržištu.
Prema najavi, od 1.1.2015. godine ukida se plaćanje PDV-a po naplaćenoj realizaciji za obrtnike te će i oni plaćati PDV po izdanoj fakturi. Često se ta mjera spominje u kontekstu usklađenja s EU zakonodavstvom pa bi hrvatski građani lako mogli povjerovati da je i to jedna od posljedica ulaska u Uniju.
No, Hrvatska je trenutno jedina zemlja Europske Unije koja ovo provodi kao posljedicu ulaska u Uniju. Istovremeno se u drugim zemljama, primjerice u Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, a i drugima i dalje na obrtnike primjenjuje model naplate PDV-a po naplaćenoj realizaciji, dok nema ni naznake za nekim „usklađenjem“ u skorijoj budućnosti.
Osim što ova promjena nema ni smisla ni logike, ona povećava troškove poslovanja za obrtnike jer će morati voditi odvojena knjiženja za potrebe PDV-a i dohotka (koji će se sada oporezovati po različitim načelima), isti nema apsolutno nikakvog učinka na punjenje proračuna – što je jednom obaveza to drugi koristi kao pretporez.
Kada već kao ispriku za uvođenje ove mjere naši krvnici iz Vlade koriste EU i usklađenja za EU propisima, idemo napraviti jednu kratku usporedbu između Hrvatske i zemalja EU s kojim se usklađujemo.
Kako to da firme u EU nemaju problema s likvidnošću iako se u mnogim zemljama PDV obračunava s datumom izdavanja računa a ne naplate, dokle u Hrvatskoj svi imaju problema s PDV-om?
Zbog nekoliko ključnih razloga, kao prvo PDV obračunavaju kvartalno a ponegdje i godišnje, te tada plaćaju razliku, a u Hrvatskoj se to radi naravno mjesečno iz jednostavnog razloga jer se državi žuri uzet novce.
Kao drugi i ne manje bitan razlog je prosječno vrijeme naplate. Ako recimo usporedimo Hrvatsku s našim ministrima omiljenom Njemačkom brojke koje dobijemo jasno nam pokazuju zbog čega je poslovanje u Hrvatskoj čisti mazohizam.
Njemačka:
– prosječno vrijeme naplate potraživanja cca 30 dana
– obračun PDV-a svakih 90 dana
Hrvatska:
– prosječno vrijeme naplate cca 120 dana
– obračun PDV-a svakih 30 dana
Ako na sve to dodamo činjenicu da se državi ne žuri plaćati svoje obveze i da je sa svojim prosječnim rokom plaćanja od 180 dana jedan od glavnih generatora nelikvidnosti u zemlji dolazimo do realne usporedbe između jedne njemačke i jedne hrvatske firme prema kojoj je Njemačka država 12 puta više nastrojena prema likvidnosti prema onome što radi Hrvatska država.
Slične brojke možemo dobiti i za većinu ostalih država EU s kojima se volimo uspoređivati bez obzira na to što vrijeme naplate u tim država varira između 30-60 dana.
Zaključak koji se sam nameće je da je ili ova vlada toliko nesposobna da jadna ni sama ne zna što radi, ili ministar Linić svjesno pokušava otežati poslovanje preostalim obrtnicima kako bi nekom svom otvorio mjesta na tržištu.
Nećemo prejudicirati da ministar Linić gura model koji ne paše obrtnicima, čiji je efekt za državni proračun točno 0, dok paše samo sistemima koji dulje vrijeme ne plaćaju račun (kao primjerice neki veliki trgovački lanci) jer želi nekome pogodovati –bojali bi se imati takvog ministra financija – već se nadamo da jednostavno čovjek ne zna što radi, pa predlažemo Vladi da dok još stigne istu promijeni, odnosno ukinu odredbu spornog članka.