Zašto je "Hrabrom srcu Hrvatske" Anti Rubeši mjesto u Hrvatskom saboru!

08.09.2016

"Danas Ante nosi listu Živog zida, Promijenimo Hrvatsku i Akcije mladih u 9. izbornoj jedinici. Nosi je ponosno kao što je ponosno odradio sve dobro i loše u svom životu. I jedno je sigurno ako zaokružite tu listu i ako zaokružite Antu ili njegovu političku braću ili sestre sigurno nećete pogriješiti. Ante je „Hrabro srce“ koje ovoj zemlji treba. Glas naroda koji želimo čuti."

Zašto je "Hrabrom srcu Hrvatske" Anti Rubeši mjesto u Hrvatskom saboru!

Kako kreće borba običnog čovjeka sa sistemom? Koja je ona kap koja preljeva čašu jednog običnog momka iz kvarta? Zašto bi netko tko mrzi političare i političke stranke postao član jedne? Zašto bi netko tko mrzi sistem i voli obične ljude se uopće počeo baviti politikom? Koliko hrabar ili lud moraš bit da mafiji koja upravlja gradom u kojem živiš u facu svaki dan govoriš da su lopovi i kriminalci? Kolika muda moraš imati da nakon što tvoj „politički brat“ u dvorištu pronađe bombu imenom i prezimenom prozoveš političke moćnike koji iza toga stoje i dodatno se motiviraš za bitku s njima? Koliku cijenu te borbe običnog čovjeka sa sistemom ove neobične zemlje plaća njegova obitelj, djevojka, prijatelji? Kako se taj čovjek osjeća kad zbog straha da ih netko ne vidi kako se druže s njim njegovi prijatelji okreću glavu na ulici?

1000 pitanja mi je uvijek u glavi svaki puta kada se družim s tim običnim čovjekom, bez obzira da li to bilo u beskrajnim telefonskim razgovorima, kavi na Kalelargi ili u šetnji s njegovim psom Marleyem. 1000 pitanja na koja vjerojatno ni on sam ne zna odgovor, ali svejedno se bori dalje. U godinama naše zajedničke borbe protiv sistema koji uništava običnog čovjeka svaki dan saznajem neke odgovore na postavljena pitanja. One najlakše naravno...znate li što motivira običnog čovjeka za borbu protiv sistema? Sitnica. Jedan mali običan problem koji oni koji donose odluke mogu riješiti u 5 minuta kada bi volja za interesima građana postojala u njima. Moj prijatelj Ante politikom se počeo baviti jer u njegovom kvartu Brodarici šupci iz mjesnog odbora nisu htjeli popraviti koš na dječjem igralištu! „Jel možeš ti zamislit da u gradu košarke na košarkaškom igralištu nema koša, e pa ja ne mogu!“. Skupio je Ante tako svojih par prijatelja s kojima je dijelio svoje jade, složili su ideje i glave na kup i kandidirali su se na mjesnim izborima Grada Zadra. I pobijedili. Osvojili su vlast u najvećem kvartu svoga grada i odlučili upravljati njime, slušati probleme građana, riješavati te probleme, maltretirati političke moćnike i gradske službenike s tim istim problemima jer problemi u njihovom kvartu su i problemi svih njih. I da, popravili su koš.

Ali nije Ante stao na kvartu i košu, jer pokušavajući riješiti probleme svojih sugrađana shvatio je koliko je sistem u kojem živimo loš. Koliko nepravde prema običnom čovjeku u ovoj zemlji ima. I nije mogao Ante gledati to, želio je više...skupio je svoju političku braću i sestre kako ih on zove, Marjanu, Antu, Vladu...upoznao je jednog Zadranina na privremeno/trajnom radu u Rijeci a Mario se zove i donio odluku koji nikad nije mislio da će donijeti. Učlanio se u političku stranku. Postao je dio nečega što je protivno njegovom biću, njegovoj slobodi jer je shvatio da ta politička stranka nije klasična stranka nego skupina istih tih običnih ljudi kojima je dosta ovog sistema. Izborio je Ante sa svojom političkom braćom i sestrama ulazak u Gradsko vijeće, pa i u Županijsku skupštinu, ali što je više vikao da je car gol to su ga više napadali, proglašavali redikulom, vrijeđali i prijetili mu.

Prije malo manje od godinu dana mogao je Ante postati i Saborski zastupnik, ni ja za to trebao prodati ni svoje ideale, ni svoju slobodu, trebao je samo stati na listu jednog projekta iz Metkovića i odreći se imena svoje stranke, odreći se Akcije mladih. Mogao je Ante i trebao je nositi tu listu, mogao i trebao ali nije. Nije jer nije htio stati na nju bez Akcije mladih, nije se htio odreći imena koje je i sam stvarao. Sam je donio tu odluku i pogodio, jer projekt iz Metkovića brzo je sklopio ugovor s vragom protiv kojeg se godinama on bori.

Danas Ante nosi listu Živog zida, Promijenimo Hrvatsku i Akcije mladih u 9. izbornoj jedinici. Nosi je ponosno kao što je ponosno odradio sve dobro i loše u svom životu. I jedno je sigurno ako zaokružite tu listu i ako zaokružite Antu ili njegovu političku braću ili sestre sigurno nećete pogriješiti. Ante je „Hrabro srce“ koje ovoj zemlji treba. Glas naroda koji želimo čuti. I jedino mi je žao što na ovim izborima svoj glas neću moći dati njemu jer živim u jednom drugom gradu, ali sam ponosan što Ante i mene smatra svojim političkim bratom iako me još tako nikada nije nazvao.

I za kraj ću citirati samo jedan njegov post s fejsa koji u principu sve u njemu govori:

„Što je nama dala naša borba. Konkretno ništa dobroga; posidili smo, ostarili, nazivani smo svakakvim pogrdnim imenima, proglašeni smo pravim pravcatim gradskim redikulima, a evo sad nas i neki navodni nezavisni nazivaju egomanijacima. Često se zapitam ima li se smisla zalagati za malog čovjeka i pokušati ispraviti sve one nepravde koje nam svakodnevno nanosi nepravedan sustav, koji su postavile neprincipijelne političke kaste. A onda dođe dan kao što je jučer bio, dan kad se naša prijateljica Marina Kalac, nakon desetogodišnje borbe kako bi svojoj djeci pružila krov nad glavom, izborila za stan i tako bar donekle osigurala normalan život. Marina je majka četvero djece i upoznali smo je kad je Klara bolovala od maligne bolesti, te smo im pokušali pomoći na sve načine koji su bili u našoj moći. Bilo je to 2009 g. kad smo kao još praktički djeca, odlučili ostaviti svoje interese postrani i dati sve od sebe kako bi pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija. Klara je izrasla u predivnu djevojku i upisala je prvi razred srednje škole. Za Hrvoje Medved, Vlado Gambiraza, Silvija Jurin, Antonio Baus, Kisa Bura i sve ostale članove Udruge Brodarica, jučer je bio dan ponosa i iznimne sreće. Često znam reći ako smo ovom našom borbom uspjeli uspjeli pomoći bar jednoj osobi učinili smo puno. Danas sam sretan jer znam da sve ovo ima smisla i nikad nećemo odustati pomagati onima kojima je najpotrebnije !!!“

Bojan Kurelić

Akcija mladih