Hrvatska je u 15 godina izgubila više od 150.000 stanovnika
12. kolovoza je Međunarodni dan mladih, dan za koji vjerojatno ne zna prevelik broj ljudi a sasvim smo sigurni da o njemu ne zna veliki broj ljudi u Hrvatskoj gdje mladi polako ali sigurno postaju rijetka vrsta, čijim nestajanjem neminovno odumire i ostatak stanovništva.
Prema zakonu Republike Hrvatske mladom osobom se definira osoba u dobi od 15 do 29 godina, a upravo se ta dobna skupina nalazi na marginama društva, budući da o razvoju mladih osoba i njihovim životnim problemima vladajuće strukture svih stranačkih opcija preko Vlade, Sabora, gradova i općina ne žele brinuti.
Naravno svakom od navedenih političara su puna usta mladih u
predizbornim obećanjima, no ta obećanja se vrlo brzo zaboravljaju, osim
u slučaju da se dogodi čudo pa da mladi ljudi počnu prosvjedovati. Tada
se laćaju svog najboljeg oružja; osnivaju komisije za rješavanje tog
problema koje su toliko spore da se mladi, ona šačica koja u sebi ima
dovoljno snage i volje za bunt, na kraju iscrpe od prosvjeda i odustanu.
Razlog
nebrige vladajućih struktura je jednostavan i pragmatičan, mladi
jednostavno ne predstavljaju biračko tijelo. Nitko od političara ne
želi trošiti proračunska sredstva i svoje vrijeme na skupinu ljudi koja
u ogromnom postotku ne izlazi na izbore.
Koliko Vlada brine o
mladima jasan je pokazatelj da je prva od antirecesijskih mjera bila
upravo ukidanje besplatnih udžbenika koja je mahom pogodila najmlađu
populaciju. Usred ljeta stvoren je kaos koji je zagorčao život mnogim
mladim ljudima i njovim roditeljima. No zanimljivo je kako se nitko
nije sjetio obavezati korisnike dosadašnjih besplatnih udžbenika da ih
sačuvaju i predaju u ruke slijedeće generacije učenika. Na taj način
ušteda bi bila mnogo veća i za građane i za vladajuće, ali očito je da
tiskarsko-izdavači lobi ipak ima previše utjecaja na vladajuće tako da
Vlada donosi mjere na štetu svojih građana ali u korist tiskara i
izdavača udžbenika koji i u prvom slučaju kada je svake godine država
kupovala knjige za učenike kao i u slučaju da učenici moraju sami
kupiti knjigu uvijek prodavala ogromne naklade. Zamislite kada bi 5-6
učenika koristilo isti besplatni udžbenik godinu za godinom... no takva
razmišljanja su ipak bajka za sve nas koji živimo u Hrvatskoj.
Besplatni
udžbenici i besplatno školovanje samo su vrh ledenog brijega problema
mladih u Hrvatskoj danas. Nemogućnost zaposlenja na neodređeno vrijeme
te nemogućnost kupovine stana prate ih u stopu. Bez ugovora o radu na
neodređeno vrijeme gotovo je nemoguće podignuti kredit uz naravno
lihvarske kamate “hrvatskih“ banaka koje dižu postotak kamata kao
izliku za borbu protiv recesije. Čak i ako se uspije podignuti kredit
čekaju vas enormno visoke cijene stambenog prostora koje nisu
regulirane modelom POS stanogradnje, jer jednostavno POS stanova ima
premalo. Lokalni i državni moćnici obožavaju prilikom izgradnje POSovih
stanova naglasiti da je ta mjera posvećena upravo mladima, no tužna je
istina da najveći broj tih stanova dobivaju ljudi u starosnoj dobi
između 50 i 60 godina. Rijetki vlasnici POS-ovih stanova žive u njima
već ih većina iznajmljuje, sa čime su upoznati svi i gradovi i općine i
nadležna agencija i ministarstvo ali nikakvog nadzora i kazne za takvo
djelo nema.
Bez posla i riješenog stambenog pitanja vrlo je teško
zasnivati obitelj. To se naravno osjeti u razlici broja umrlih i
živorođenih na području Hrvatske . U posljednjih 15 godina u Hrvatska
je izgubila cijeli jedan grad veći od Osijeka, a nitko od vladajućih
takvo izumiranje građana Hrvatske ne smatra toliko velikim problemom da
bi se njime ozbiljnije pozabavili.
Ozbiljnost pristupa ovom
problemu vidljiva je i iz činjenice da u hrvatskim školama još uvijek
ne postoji seksualni odgoj, te da se nacionalni program djelovanja za
mlade, koji je u osnovi paket mjera predložen od samih mladih ljudi van
stranačkih stega ne provodi ni i na nacionalnoj ni na lokalnoj razini,
a koče ga strukture vlasti svih političkih stranaka.
Nešto se
pomaknulo, ali naravno samo radi interesa političkih stranaka. Naime
osnovani su Savjeti mladih svake jedinice lokalne samouprave.
Iznenađujuća je činjenica da je netko eto uspio osnovati tijelo za
mlade no nažalost i za to postoji razlog, a taj je isključivo interes
stranaka da u Savjete mladih postave svoje mlade kadrove kao nagradu za
ljepljenje plakata, djeljenje letaka i slijepo ponavljanje rečenica
svojih stranačkih vođa. Savjet mladih umjesto nestranačkog, neovisnog
tijela koje bi zastupalo interese mladih ljudi pretvoreno je u skupinu
gdje gotovo u praksi 80% članova dolazi i stranačkih pomladaka i biva
instalirano političkom voljom većine u pojedinoj lokalnoj samoupravi.
Na taj način izabrani naravno samo služe vladajućem i čuvaju svoju
fotelju za koju nisu odgovorni mladima već svom političkom šefu.
Ovakva
je situacija u Hrvatskoj danas. Hrvatske sutra možda neće ni biti
ukoliko se nastavi sa dosadašnjim sustavom rada čija praksa će se
nastaviti sve dok mladi ne budu shvaćeni kao ozbiljna skupina spremna
na revolt i izlazak na biračka mjesta. Za sada smo osuđeni na
iščekivanje tog dana, ako on ikada dođe.